„Vakcinacija traje kraće, nego prosečna srpska rasprava o tome. Uđeš, vakcinišeš se, sačekaš malo, izađeš i gotovo. To je sve”, priča jedan stariji sugrađanin koga smo sreli na Beogradskom sajmu, gde se takođe obavlja vakcinacija građana. „Kineza”, priča sa osmehom, primio je juče u Hali 11, a prijavio se pre dve nedelje. Sve ukupno, kako je rekao, bez čekanja, koje je obavezno nakon što se primi vakcina, trajalo je oko 40 minuta.
Pre nego što zakorače u sajamsku halu, 11 ili 3, sugrađanima se meri temperatura i dezinfikuju se ruke.
Nakon merenja temperature, odlaze do jednog pulta, gde popunjavaju formular, upisuju podatke koji ostaju u tajnosti, potpisuju da su saglasni da prime vakcinu, a potom sledi razgovor sa lekarom. Stručnjak postavlja pitanja u vezi sa hroničnim bolestima, alergijskim reakcijama, trudnoći i drugim pojedinostima koje se tiču zdravlja...
Kako smo i sami mogli da čujemo, pošto su naši reporteri bili među onima koji su juče primili prvu dozu vakcine, osobe koje su nekad doživele anafilaktički šok zbog alergijske reakcije, ne vakcinišu se kineskim cepivom. Na Beogradskom sajmu, za sada, sugrađani mogu da prime samo kinesku „Sinofarm” vakcinu, a dovoljno je da kod sebe imaju ličnu kartu. Ljubazni i strpljivi lekari, „naoružani” maskama, odgovaraju na sva pitanja u vezi sa imunizacijom. Nakon što primite vakcinu, napominju lekari, potrebno je da sačekate između dvadeset i trideset minuta kako bi se ispratila reakcija. Razgovor između medicinskih stručnjaka i građana obavlja se u prostorijama koje liče na bokseve. Posle konsultacija, sledi susret sa momcima i devojkama koji sede iza tzv. „IT pulta”, gde se obavljaju poslednje formalnosti u vezi sa vakcinacijom, a potom na red dolazi „zavrtanje rukava”. Volonteri, odeveni u skafandere, na kojima su markerom ispisana njihova imena, ali i šaljive poruke i pozdravi, ispraćaju građane do mesta gde će primiti vakcinu. Neki od njih, kako smo uspeli da primetimo, oklevaju u poslednjem trenutku, nešto sporijim korakom odlaze tamo gde treba da sednu na stolicu, osvrću se za sobom... Ipak, bar dok je naša ekipa bila prisutna, niko se nije predomislio. Sugrađani sami biraju da li će svoju dozu vakcine primiti u levu ili desnu ruku.
– Uopšte ne boli! – komentariše jedna žena, a potom odlazi u „Čekaonicu”. Oni koji su upravo primili vakcinu sede na stolicama, razgovaraju, čitaju novine, a sve vreme su prisutni medicinski radnici, koji prate situaciju. S vremena na vreme, prilaze građanima i pitaju ih da li ih boli mesto uboda, kako se osećaju, napominjući da im stoje raspolaganju u svakom trenutku.
– Ljubazni, profesionalni, strpljivi – komentarišu oni koji su juče primili vakcinu ponašanje medicinara, dok sede u „Čekaonici”.
Kako smo primetili, među onima koji su primili vakcine, ali i čekali u redu, uglavnom su penzioneri. Prethodnih dana, kako se nezvanično saznaje, dok su svoju dozu vakcine mogli da prime i oni koji se nisu ranije prijavili, pred ulazom u halu otezali su se redovi. Ispred hala juče, međutim, nije bilo gužve, niti nesporazuma sa momcima iz obezbeđenja. Ljudi su pristizali malo uoči zakazanog termina, a preko reda, kako smo uočili, mogli su da uđu samo oni koji se otežano kreću.
– Ne plašim se da primim vakcinu protiv virusa korona. Ne vakcinišem se prvi put u životu, tako da ne vidim zašto bih se bojala. Moj suprug se vakcinisao pre dva dana, sve je dobro organizovano – svedoči Branka Mirković, koju smo sreli ispred hale tri.
Neki od okupljenih koji su primili cepivo, kažu da su očekivali komplikovanu i sporu proceduru, međutim, prijatno su se iznenadili zbog toga što je sve besprekorno organizovano.