Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu za sto godina postojanja iznedrio je 42.000 lekara, 3.000 doktora nauka, a u 2020. primili su i novih 630 studenata. Angažovani su i u borbi s kovidom 19, pa se oko 400 studenata ovog fakulteta samoinicijativno prijavilo da volontira u bolnicama i domovima zdravlja i tako pomogne zdravstvenom sistemu Srbije.
Kako ističe akademik profesor dr Nebojša Lalić, dekan ovog fakulteta, Srbija ima dovoljno lekara, ali u vreme pandemije postojeći broj „belih mantila” nije dovoljan, jer doktori rade naporno, često nemaju odmor i slobodne dane, teško se raspoređuju...
– Ovo sada je svojevrsno vanredno stanje i zato je situacija teška. Ali, generalno gledano nije problem broj lekara u našoj zemlji koliko je njihova starosna struktura. U proseku, najveći broj lekara ima više od 50 godina. Zato je važno podmlađivanje kadrova za održanje ravnomernog rasporeda ljudi u ovoj profesiji. Bitno je da se obezbedi funkcionisanje sistema i kasnije. Na tome se sada radi. Ministarstvo zdravlja je nekoliko puta organizovalo prijem u stalni radni odnos najboljih studenata, a odmah posle završetka studija su im „pokrivene” specijalizacije koje su deficitarne. Ipak, kada se situacija sa kovidom umiri, moraćemo da radimo na dorađivanju politike školovanja razvoja zdravstvene službe. Fakultet je nacionalna odgovorna ustanova. Koncepciju treba da predvodi Ministarstvo zdravlja – smatra dr Lalić.
Studenti medicine su se angažovali na više „frontova” kako bi olakšali posao lekarima koji rade bez pauze od kada se kovid pojavio u Srbiji. Naš sagovornik kaže da su imali snažnu studentsku inicijativu da pomognu u borbi sa kovidom. Oni su izrazili želju da volontiraju tamo gde je to potrebno. U samom početku pandemije radili su u kol-centrima i davali informacije, a kasnije su prebačeni da obavljaju administrativne poslove u kovid bolnicama uglavnom.
– Veliki je bio priliv pacijenata u bolnice i lekari nisu mogli da se bave i administracijom, pa im je ova vrsta pomoći mnogo značila. Od jeseni su organizovali mnogo širu akciju jer su se administrativni poslovi u kovid i non kovid bolnicama multiplicirali. Govori se o tome da bi moglo čak oko 600 studenata da bude uključeno – dodaje dr Lalić.
Analize pokazuju da školovanje jednog lekara košta više od 140.000 dolara, a kada se stvori dobar kadar, dešava se poslednjih godina da napuštaju Srbiju i trbuhom za kruhom odlaze da rade u inostranstvo.
Akademik dr Lalić ističe da školovanje medicinara košta čak i više od te sume, ali da oni u inostranstvo ne odlaze samo zbog ekonomskog aspekta. Pitanje migracije lekara nije samo karakteristično za Srbiju, jer i iz Nemačke stručnjaci idu da rade u Saudijsku Arabiju ili u Švajcarsku.
– Često se misli da lekari odlaze u inostranstvo zbog većih plata. To jeste značajan faktor, ali nije dominantan. Bitnije im je lično i stručno napredovanje. Ako im se obezbede dobri uslovi za život i osnivanje porodice, rešavanje stambenog pitanja, mogućnost profesionalnog usavršavanja, napredovanja u struci, da imaju odgovarajući status u društvu, mnogo bi se onda učinilo u zaustavljanju njihovog odlaska iz Srbije. Nije baš tako jednostavno da tamo samo neko čeka da oni dođu. To je jedna kompleksnija situacija. Mislim da naši lekari koji idu ne znaju kakve bi im bile mogućnosti ovde kada bi se tom pitanju organizovano pristupilo. Ministarstvo zdravlja je počelo tome dobro da pristupa, najpre zapošljavanjem najboljih studenata. To je jedan od koraka da se priča popravi – napominje dr Lalić.
Ono što je Medicinski fakultet od početka, ali i tokom burnih 100 godina, uspeo da održi jeste koncept savremenog istraživačkog fakulteta koji su doneli njeni istraživači. Zato je glavni cilj za ubuduće da Medicinski fakultet ostane važan deo evropske univerzitetske slike, da ostane fakultet svog naroda i svoje zemlje i da stvori povoljan akademski ambijent za stvaranje nove armije mladih ljudi posvećenih medicini i njenim dostignućima.