NjUJORK - Dvadeset godina od završetka oružanih sukoba na KiM bio je povod za izveštaj „Hjuman rajts voča” koji te sukobe vidi kao, kako navodi, „koordinisanu i sistematsku kampanju za terorisanje, ubijanje i proterivanje etničkih Albanaca sa Kosova koje su organizovali najviši nivoi srpske i jugoslovenske vlade”.
Ova američka NVO u svojoj analizi konstatuje da je ono što je počelo kao „sistematsko srpsko ugnjetavanje” dovelo do oružanih napada grupe etničkih Albanaca i žestokog odgovora vlade i 78 dana vazdušnih napada NATO alijanse.
U tekstu „Pravna praznina Kosova 20 godina posle” HRV piše da su civili platili visoku cenu, jer su se „srpske i jugoslovenske snage raširile po selima, palile kuće, ubijale ljude, silovale žene i devojke, a oko 850.000 kosovskih Albanaca je prisilno proterano”.
HRV takođe navodi da su tadašnje vlasti „prebacile stotine tela u Srbiju bacajući ih u masovne grobnice”.
„To nisu bili samo zločini počinjeni tokom sukoba”, navodi HRV.
„Pobunjenici albanske nacionalnosti, poznati kao Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), takođe su oteli i ubili srpske, romske i albanske civile tokom i nakon rata. Snage NATO-a koristile su kasetnu municiju, a u njenim napadima poginulo je oko 500 civila”, piše HRV.
Danas se, navodi američka NVO, još 1.653 osoba vodi kao nestalo, od čega 1.092 Albanca i 562 osobe srpske i romske nacionalnosti, ne precizirajući na čije se podatke poziva kada navodi ove cifre.
Posle svega, piše HRV „nedostaje uglavnom pravda”.
HRV navodi da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio srpskog lidera Slobodana Miloševića za njegovu ulogu na Kosovu, ali da je on umro tokom suđenja, a da je šest njegovih viših ko-saučesnika osuđeno je za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti na Kosovu, od kojih je trojici odobreno prevremeno puštanje na slobodu nakon što su odslužili dve trećine svojih kazni”, piše HRV, prenosi Tanjug.
Dodaje se da jedan od šestorice, šef policije Vlastimir Đorđević, koga je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio krivim za koordinaciju operacije uklanjanja tela, ima pravo na prevremeno puštanje na slobodu ovog meseca, čemu se usprotivilo 34 nevladinih organizacija iz Srbije i Kosova, smatrajući da do toga ne može da dođe dok on ne podeli informacije o lokaciji nestalih osoba.
HRV kaže da drugi visoki bezbednosni zvaničnici koji su umešani u ratne zločine izmiču pravdi, a beogradski sud za ratne zločine fokusirao se na počinioce niskog i srednjeg nivoa i ignorisao je mnoge od najtežih zločina na Kosovu, uključujući i uklanjanje tela.
„Evropska unija, kojoj Srbija teži da se pridruži, nije ratnu odgovornost proglasila za najveći zahtev za članstvo”, navodi HRV.
HRV primećuje da su viši funkcioneri OVK, optuženi za ubistva i prenos tela u Albaniju, ostali su u velikoj meri na visokim položajima u vladi, ne ulazeći detaljnije u zločine Albanaca nad Srbima.
„Novi sud u Hagu nudi nadu za pravdu, a zaštita ratnih zločinaca od strane Srbije ne opravdava pokušaje podrivanja te šanse”, navodi HRV.
Organizacija navodi i da neki ljudi zagovaraju sleganje ramenima smatrajući da rane treba da zacele vremenom.
„EU se fokusirala na pregovore o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Koliko god je dijalog važan, pravda je kritični lek za trajno zdravlje”, zaključuje HRV.